PIŠI PO NEKAD…


Vani neopisiva mećava me ne spriječava da mi se u nekom čudu pjesma od Dvadesetorice, inače, najbrojnijeg bojz benda iz BiH, sa nazivom – 5 lajkova, ne svidi. Šta više, na neki način ima smisla, ne u onom fejzbukaškom stilu, nego u ovom, drugom, o kojem kontempliram.

I tako ja lajkujem pjesmu i pijem kafu. Nego, to nije trebala biti tema emisije. Danas sam dobila pismo iz Amerike. Pismo! Obradujem se ja, jer u vremenu kad smo na dispoziciji svima, što putem e-maila, mobitela, društvenih mreža, sve se ofucalo. Njegovanje prijateljstva i pisane riječi putem hartije i pera je pala u vodu. Nije ni čudo, sve smo manje pismeni, zagledani u kompjutere, displejčiće, komentari na bilo šta su nam se sveli na „ like „ i „ dislike“. Valjda je tako lakše, prepušteni masi. Nemamo svoje mišljenje, volimo sve što vole mladi – fraza koja je bila popularna ranih devedesetih. I tako, sva u hipu, razmotah šal, kapa, rukavice, stresoh pahulje sa šešira, skidoh jaknu, procuriše po nesreći i sinusi, taman da kapne voda iz nosa na kovertu. Otvaram, kontam, da nije prijateljica iz Amerike. Navikla sam da su mi koverte s e-bay žute, a od policije, za nepropisno parkiranje i prestup brzine, plave. Ova je bijela izgledala na tren kao da ima dušu unutar koje je ispisana priča. Otvaram kovertu, a u koverti jos jedna mala kovertica. Već počinje da razapinje moju maštu. Isto Matryoshka ili kod nas poznata Babuška. Otvorim žutu kovertu, nekakva instalacija od folije i spužve. Šta je, droga nije. Odmotavam spužvu, odljepljujem oprezno krajeve. Kad ono kesa. U njoj sjeme od francuske lavande. Do mene je, zanijela sam se na momenat. E bay je presvukao haljetak. Pojavio se u bijeloj, humanoidnoj koverti. U sićušnoj kesici su se pažljivo, pincetom odvojeno, pobrojano 20 sjemenki mirisne, francuske lavande. Gdje mi je pamet bila kad sam kupovala sjeme? Negdje u mirisnim poljima Provanse, u mjesecu maju. Možda i Toscani, uhvaćena u kontrastima spaljene žute trave i tamno-zelene, skoro smaragdne boje niske makije…
Zar nebi bilo fino da nas se neko sjeti i napiše par riječi? Ja evo prebirem po kompjuteru i nađoh prekucano pismo moje prijateljice, koje sam, de facto, ja njoj pisala za njen rođendan. Ne znam da li se težnja za neobičnim dobije genetski ili se ta težnja ka neobičnom razvije. Uglavnom, uvijek sam bila vođena idejom da poklon ne treba biti skup, ali svakako da mora biti interesantan. Kad nevolja natjera vuka, on zimu provede sa ovcama, tako je i mene studentska besparica tjerala da kupujem male znake pažnje i pišem velika pisma. Evo samo dio istog:
Kako je lijepo sto te znadem cijeli moj zivot, sto je tvoja glava za mene isto sto i otvorena knjiga u kojoj juriša milijardu misli,
kao ljudi koji vuku kofere, bježeći u vlak i nestajući u nepoznato.
Kako je srcu lijepo pomisliti na te, znajući da raspolazem ljubavlju tvojom sestrinjskom, kao neiscrpnim izvorom mladalackog ludila,
koji se slijeva niz mahalu mog pomahnitalog uma.

I onda se vratim u realnost i shvatim, da nisam mogla očekivati da će mi ljubazni e- bay prodavač pisati iz daleke Amerike o životnim stvarima, o njegovoj porodici. Šta više, na momente je i smiješno kad posmislim da isti čovjek u Americi uzgaja rijetku vrstu lavande. Ne vjerujem da je čak isti/ista raspoložen/a za prigodne razgovore i pisma. Možda ne vlada dobro znacima interpunkcije. Možda nije imao/la A iz jezika. Možda mu/se živo „fućka“ za sve, osim za novac koji je prebrojao/la za pišljivih 20 sjemenki, koje ne znam ni da će dati ikakav izdanak !?
Ipak, poželim neko pismo, baš kao što je to Bijelo dugme nekad lijepo prepjevalo. Poželim da vidim verige nečijih slova, poželim da uzmem hartiju i da gledam i razmišljam o momentu kako je isto nastajalo. Da li je bilo dnevno svjetlo, da li se – kojim slučajem, ocrtao kolut od kafe, pa se pismo opet prepisivalo da izgleda solidno. Da li se plakalo, pa je hartija poprimila oblik rižinog papira za IKEA lampe. Da li iko ikome na svijetu piše pisma, liže markice i gura isto u sanduče? I ako da, moram reći da je to najljepša stvar koju su ljudi u ovom vremenu zaboravili.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s