Zauzmi stav!


Tek kad sam počela pisati blog, mislila sam da će to da teče kao voda. Napraviš prstima formu šatora, prelomiš ih odlučno i suočiš se sa tastaturom i mislima. Međutim, kako je jednostavno izgledalo, poprilično se iskompliciralo. Prvo, kad želiš da pišeš o nečemu, to više ne dijeliš sa jednom ili dvije osobe, jer očigledno te više njih „iščita“. Ti njima dijeliš svoj stav prema kiču, umjetnosti, komšiji, učiteljici iz Osnovne škole, politici, loše razvučenom „tuđem vešu“, zagorjelim kolačima, začepljenim cijevima vertikale u zgradi – jer se komšija primitivac odlučio kutarisati kiselog kupusa pomoću Wc školjke, i tako dalje i tako redom. Na početku ne bijaše riječ , ali sve izgledaše jednostavnije!
Međutim, novo vrijeme je donijelo masovnost, masovnost objavljivanja, masovnost čitanja tekstova, kopiranja, sjeckanja, preuređivanja nečijeg teksta i prisvajanja istih kao svojih. Ko to može da radi i da dignute glave stoji i gleda u ljude „ponosito“, savjetujem mu da se vrati u školu na lekciju iz biologije – tačnije na paramecijuma ili pak na nekog mekušca i neka ga definira u svome svježijem djelu.
Tako je i sa ostalim stvarima u životu. Kao mala kraljica digresije, sjećam se dana kada se sestra vratila sa nekog n-tog predavanja iz psihologije i na vrata od studentske sobe naljepila Stav od Charlesa Swindola. Stadoh da pogledam taj čudesni papir, iskucan u fontu 14, koji se do skorijeg vremena „smucao“ po mojim ličnim dokumentima. Ovo je nešto čime se svaki razuman čovjek može voditi:
„Ja sam ubjeđen da se život sastoji od 10% onoga što mi se dešava mimo moje volje, a od 90% života su moje reakcije na ta dešavanja. A tako je i sa tobom….
Mi smo odgovorni za naše stavove!“

Iskustveno, živjela sam u izobilju država i sa šarolikim miljeom ljudi. Upoznavala sam različite profile, različite kulture, kuhinje, porodice, navike i slično. Univerzalnih stvari ima milion za nabrojati, ali teško je pobrojati diverzitete. Ono što mislimo da nećemo naći preko granice, a ovdje nas smeta je, zapravo, zauzimanje stava. Ono što je univerzalno kod svih ljudi, po meni, je strah i strah od zauzimanja stava.
Ja vjerujem da će jednog dana biti ovako, kao u navedenom spotu.


Kad ujutro ustanemo i obavimo ustaljenu mantru, bilo tuširanja, pjevanja, maratonskog ispijanja kafe i slično, sami se sa sobom ne ispovjedimo. Barem se malo pogledamo u ogledalo i razvijemo neku tihu konverzaciju. Ako ne ustanemo s tegobom prethodnog dana, postoji nada da ćemo spasiti svijet u novom, datom momentu. Ako ništa, barem se potrudimo da podignemo samopouzdanje, koje je neka hulja pokušala da sruši. Onda stegnemo svoju kravatu, kaiševe, obučemo osmijeh ili tugu i izađemo na ulicu – sretni što imamo posao. Ako ga imamo!
Današnje vrijeme je teško, s nečijeg aspekta ispunjeno promašajima, s moga staništa, ispunjeno je strahom. Ljudi su počeli da se boje. Postali su taoci vlastitog straha ili straha koji je nametnut. Odatle dolazi i strah da se otvoreno govori i oslobodi duha koji nas pritišće. Mi zatvoreno dajemo „svoje“ mišljenje o nekome, o našoj egzistenciji, o modi, o kulturi, o politici, jer bukvalno se moramo vratiti na prvu lekciju iz biologije – paramecijum i mekušci. Je li naša sličnost paramecijumu što imamo opnu preko koje se hranimo i dišemo i imamo rupu preko koje se praznimo. Ili pak s mekušcem, što se bojimo našeg prigljenog stava i lakše nam je da hodamo polomljene kičme, jer isti ne smijemo da zauzmemo?
Ja ne mogu da se ne otmem dojmu da sam u životu obrnula milion puta isti krug. Nekad sam smjela imati mišljenje, ponekad nisam, nekad sam nastojala da ga ne iznesem, nekad sam gubila prijatelje zbog istog, a dobijala nove, jače i vrijednije. Nekad me je moje mišljenje moglo koštati moje porodice, moje egzistencije, same sebe. Sve je to imalo svoju cijenu, a to je pod svaku cijenu zadrzati svoj stav i nositi ga kao jevrej Davidovu zvijezdu na rukavu od sakoa. Markirati se njime i ne bojati se.
Neki dan sam prolazila kroz Ulicu Danijela Ozme. Moj dečko je uzeo mobitel i uslikao grafit. Nešto me je povuklo da ja budem dio tog grafita, a bila je jednostavna poruka: „ Stojim iza svojih sisa!“ Ja mogu reći, svakako stojim iza njih, ali stojim iza svoga stava.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s