Gugl + Wiki = to su para dva


Gugl + Wiki = to su para dva


Ja sam najsporiji blogger na svijetu,jer kakav gazda, takav blog – neredovan. Skoro kao plata, naletim jednom mjesečno, svi te „skrše“ jednim čitanjem, onda te obilaze kao oluja grad i na kraju, zbog tvoje neosvještenosti napuste. Nego,nisam o tome htjela pisati.

Htjela sam reći da sam neki dan čačkala po ovoj wordpressovoj platformi za bloggere. Kako sam tetrijeb za ovakve stvari, jer mi je čovjek na Facebook chatu davao instrukcije kako da otvorim blog, tek sam u statistikama posjećenosti otkrila i opciju search. I tako ja kliknem na search, kad tamo brdo ključnih riječi. Ljudi su pretraživali preko gugla, a završavali kod mene na gorkoj kafi i blogu.

Kako sam zaljubljenik Google, razumijem armiju zalutalih, jerbo on isti takav kakav jeste, skoro daje odgovore na sva moja čudna pitanja. Skoro! A onda je tu i Wiki ( Wikipedija ). Gugl i Wiki, to su para dva. Barem za mene – on je onako svestran, u sve se mješa – kao i Vegeta, a ona je pametna, možda neka pretjerano načitana cvikerašica, kojoj je otac istoričar ili je barem utjelovljavao istoričara Elizabete Kostove iz istoimene knjige. On daje odgovore na pitanja zašto smo depresivni, neobrijani, bubuljičavi, zašto sila masi daje ubrzanje, kretanje klatna, udobnost Masseratijevih automobila, fakori nesigurnosti izlazaka na ispite, i tako redom i tako dalje. Wiki je kao i Rain Man, pored toga što zna skoro napamet sve datume, bitke, fakte, diskografije, nije još prešla u sekciju žutih stranica i telefonskih imenika, jer je po svemu sudeći riba koja voli da zna istoriju, imena, gradove, geografske dužine, voli da koristi strane riječi, voli da daje pretenciozna imena nečemu što to ne zaslužuje i sve to tako servira u jednom dahu – bez straha, sigurna u riječi koje nudi.

Kad ljudi guglaju, a traže riječ rahat, nekim čudom završe na mom blogu. Ili zašto pas laje, karavan je prošao. Neko je tražio i papriku, našao je mene. Djeca bi se bavila magijom, završila su kod pogrešne gatare – paprike. Zašto je neko tražio temu pas sa kapom – bojim se ako zaguglam, da ću sama kod sebe završiti, iako sad sjedim kod sebe sama, sa sobom. Kontam kad traže Plavi orkestar, jer sam ga skoro spominjala – a bliži se i kraj školske godine, pa se zbog toga tražila njihova pjesma – Odlazi nam raja. Poslije toga slijede vještice. Opet završiše neki kod mene u gostima. Vještice su mitska bića – ako od mene neko traži odgovor. Neki dan sam čak i odgledala film sa Nicolas CageSeason of the witch“ – i onako, ako mene pitate, ne valja se sa vješticama zamjeriti, znaju biti prave vještice i bez metle. Pa opet poslije teme o vješticama, nabasam na novo pretraživanje – slika male vještice. To je vjerovatno kad uzmeš sliku u staviš je u manji ram, pa ta vještica bude u deminutivu – mala. Poslije vještica se selimo direktno u Hercegovinu. Tačnije, tema pretraživanja je ekološka neosvještenost grada Mostara – ako ko ima reći nešto na ovu temu, neka pomogne ovoj personi da zagugla na pravi način. Poslije Mostara, vraćamo se kući na domaću temu – Plavi orkestar, ploče. Ja nikad nisam imala Plavi orkestar, mislim čak ni na longplejkama. Bojim se i one što sam cijeli život kupovala, da su ih starci preselili, ako ne na tavan, onda u šupu. Tako da vjerujem da David Coverdale, Axl Rose, Gary Moore i Montserrat Caballé skupa čame u tami šupe i čekaju da ih neka mačka osvježi urinom. Dalje, žuž stil. Daj Bože da ova osoba nije mislila na G.dju Jelinek. Ja sam mislila na svoju prijateljicu iz djetinstva, koja je diametralna suprotnost ovoj Titinoj samozvanoj krojačici. Već se gubim, jer sklapam pretraživanje i dobijam izjavnu rečenicu od više riječi koja zvuči ovako – Ja se zovem pas! Poslije toga, Zana Nimani psu dodiruje kolena, ali sve se to dešava u Siriji,a do Sirije su došli tako što su sjeli na avion od Sarajeva do Beograda, a vodila ih je bijela vještica, koja je metlom obrnula krug preko Ekvadora.
Tamo su kupovali lampe od rižinog papira. Jer ne kaže džaba naš narod – novi dan, nova nafaka.

U svemu tome je naletila i Paprika 77 ( moja malenkost), koristeći rukavicu za depilaciju sa kristalima, ne znajući kako ona funkcionira, ali sjetila bi se, kao što se i sjetila i vica kad je Mujo glumio rahatlokum, uz pomoć Gugla i magiju Wiki. Naravno, pala je u depresiju, jer je prije toga gledala film „ Kako smuvati zakletog neženju“, trudeći se da ne čuje kako pas laje i pokušavajući da zaboravi kako je teško otvoriti blog.
Najbolje je da sačeka da neko otvori vrata, pa da ode kod Mahira u pekaru i nabavi Takvim za 2011 i kaže tri puta – Alene oprosti!

Kad tražimo nešto na Google, ukucavanjem „ključnih riječi“ sve češće završavamo na pogrešnim mjestima. Tako i ovi slučajni prolaznici su ukucali brdo riječi tražeći svojoj tužnoj ili sretnoj duši lijek ili odgovor.

I sama na mnoge ne mogu dati odgovor, inače bih se zvala Saveta, a još mnoge ključne riječi su ostale. Sušenje
Veša na vjetru. Jednostavno. Razapneš kanap od kuće do vanjskog WC i okačiš veš.
Kako se na japanskom kaže zovem se – neću guglati, mislim da se kaže konici va, mozda i griješim.
Krave buše? Male ponosne krave koje krase i Bosnu. Starinski autobus – često prijevozno sredstvo u Bosni i
Hercegovini, pored starinskih tramvaja, trolejbusa, auta i fijakera.
Koverte – pa ne znam da li je tema kancelarijska oprema ili polaganje državnog ispita.
Gdje bacati telvu od kafe – tamo gdje te je mati naučila, samo nemoj kroz prozor.
Razni citati i izreke za dvoličnost – kome ovo treba? Osobama koje je neko povrijedio, možda nekoj
Dvoličnoj osobi ili osobi koja želi na socijalnoj mreži da da drugima do znanja u kakvom se stanju nalazi.
Čitaj – od kako je Facebooka i vjeka, bitno je da ljudi u svakoj sekundi znaju kako se osjećamo.
Problem – kajmak se diže na vodi. Mislim da bi ovo pitanje znao odgovoriti Milan Tarotolog, da se Gugl ne smara.
Vjerovatno se diže kajmak na vodi, jer kuharica nije pustila kosu i nije slušala četiri puta pjesmu
„Smoke on the water“ grupe Deep Purple.
Dječiji parfemi – draga budalo, za djecu nisu parfemi, nego voda i što manje agresivan sapun i kupka.
Djeca su najljepše rođeni parfem!
Kako da poželim dobro jutro voljenoj osobi – zamislih se, otkud je ova osoba mogla da završi kod mene na blogu
sa ovakvim pitanjem, kao i prethodnih par.
Stari pasoš – je dokument koji je ostario ili je nasilno promjenjen osvježenim, tj nametnutim novim pasošem.
Da li od brijanja mogu da nastanu rupe na rukama – ne samo na rukama, mislim i na mozgu.

I tako ja shvatim da pred kraj bloga Google i Wikipedija su para dva. Gugl vrijedno daje odgovore na sva
Pitanja, a Wiki smara svojom pameću. Ja, mislim da sam se umorila od nekih 20 zadatih pojmova koje su ljudi
ukucali na Google i završili kod mene, u dnevnoj sobi bijele vještice – Paprika 77.

Ko se nije još umorio od mog vještičjeg gulaša, nek naleti idući put na brezovoj metli, da se opet upitamo.

Advertisements

2 thoughts on “Gugl + Wiki = to su para dva

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s