Jesen stiže


Kalendarski je nastupila kasna jesen u pola augusta. I Velika Gospa bi se smrzla da vidi kako osunčanog tena očajnički, kao svježe očopane kokoške, poslije klanja,  naježeni pokazujemo brončani ten nezainteresovanom narodu. Sarajevo je živnulo, svečano.

Prošli su deverli mjeseci, dijaspora ( prijatelji i rodbina koji ne pričaju više naški dobro ), nas je posjetila i otišla, oni nama donijeli odjeću, mi njih nahranili i kvit. Onda drugi val, pred Film Festival. Došli su nam stranci, ali baš pravi, ne oni naši. I njih smo ispratili, do nekle. Još uvijek po koji entuzijasta sa Birkenstock papučama, tkanim hipi duksom i bisagama na biciklu proleti kroz grad. To je kod njih moderno, doći iz Brazila do Bosne biciklom. Kod nas nije ništa moderno, ni bicikl.

Mi se svojom brigom brižimo. Odmori su prošli, jedva smo se odbranili i od posjete Anđeline Đoli i njenog manje bitnog supruga. Takvi smo mi, ona nam je sad bitnija od njega. Samo što je Anđa otišla iz Bosne, najahali nas susjedi za zauzimanje plaže. Što jest, jest! Dođemo u gluha doba preko Gabele i zauzmemo im najbolji dio plaže, uz vodu, hlada ni na zviz. Doduše, kad dođeš na dan, valja ti nabaciti i boje, a i možeš usput oprati paradajz, koji ćeš pojesti uz zvrk pite. Kad skontaš da je kafa od 12 do 24 kune, molim lijepo, pritisneš tugu još sa sendvičom iz auta, koji je prokuhao pet puta i napiješ se vode s tuša, ako ga, eventualno, ne naplaćuju. Ako ga naplaćuju, onda se sjetiš termosice sa bosanskom kahvom, ku’š bolje. Najedeš se, napiješ se, izgoriš kao Brač u julu i odeš kući upaljen kao kandilj. Smeće im, naravno, ostaviš.
I sad ja razmišljam koja je budala moja jaranica. Ode na ljetovanje bez momka s najboljom prijateljicom. On sirot, utučen, poslije trećeg dana piše sms da se ona vrati, jer ako ga voli, ona će to učiniti. Al’ ne haje ona, nego osta’ još 5 dana. I puče tikva! Bolje bi joj bilo da se je vratila s mora zarad istinske ljubavi, nego što je trošila šolde kod nezahvalnih susjeda. Sad ni momka, ni tena, a ni šoldi -sve je okopnilo.
Ali nemamo kad da se bavimo susjedima, imamo prećih problema, kao nemiri u Londonu, pad američke burze, kriza koja će tek da dođe iduće godine u našu zemlju i tako sve redom.

Jesen stiže Tunjo moja, pjeva moja kona, dok mješa ajvar na balkonskom šporetu….

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s