Samrt ljeta


Jesen je baš onakva kakvu je zamišljam očima djeteta.

Kroz zamagljen prozor, iscrtavam krug i lagano ga brišem, okolna brda bivaju prošarana vatrenim koloritom. Majka priča sa suvozačkog mjesta kroz oblak duhanskog dima. Njene priče su lijepe, samo što još ne iznjedreše irvase i vile.

Divim se šarenom lišću guste šume i izmaglici koja je zastala na vrhovima drveća. Kaže – Medvjedi su razvukli veš da se suši….Gledam i skoro da vjerujem u to. Tja, i životinje se kupaju i razvlače ruho.

Polja koja leže uz cestu su suha i spaljena. Ona tik uz rijeku su naplavljena i melanholična. Tragovi točkova zaprege od lokve do prve staje napravili su duboku brazdu.

Seljaci su veselo ukrasili svoja dvorišta zimnicom. Grede su prazne i kolčevi za paradajz izgleda kao groblje ljetnje sezone, usahlo i neposjećeno. Strašila su manje strašna nego i obično. Vrane i ostale ptice su umorne od krađe.

Prozor se opet zamaglio. Umorna sam od jesenje melanholije, kolirita koji je oku lijep, a srcu tužan.

Glancam zrelu jabuku od farmerice i nazirem svoj lik. Ljeto je zaista opet prošlo.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s