Tastatura života


Postoji li istinski ctrl+z u životu? I ako, kako ta puljka funkcionira na nama. Da li smo u stanju da uradimo jednostavni „undo“ na izgovorene riječi, djela, promašaje, zagorene ručke, uvrijeđene roditelje, povrijeđene prijatelje? Postoji li „undo“ za letargične nedjelje, gdje se sunce bori pola dana s maglom i izgubi bitku?

Ako ne, ako je uistinu teška situacija, kamo trčimo? Koga zovemo? Postoji li magično ctrl+q?, gdje odustajem od svega, dogovora za zajednički izlazak, odmora koji je iz godine u godinu sve skuplji, novijeg auta, čizama, radnog stola, manikira, socijalnog života? „To quit“ često seže za opcijom samostalne puljke Esc.

Esc – ako jeste, da li je to pjesnička forma eskapizma ili vrlo česta situacija, gdje se osjećamo rezigniranim, bezvoljnim, usmrđenim od vlastitog znoja i straha? Eskapizam je naš zatvor u kojem obitavamo iz dana u dan, bez ostataka dugmića na tastaturi. Tu nam je lijepo bez novih „apdejta“ iz virtualnih albuma, statusa, posjećenosti portala, socijalnog komformizma na n-tu.

Kad nam je dosta svega i ne možemo više, pribjegavamo upražnjavanju opcije ctrl+o. Otvaramo se, pričamo o svemu što nas smara, plačemo, teatralno se rastajemo i mirimo, osjećamo, pomažemo, čulniji smo. U istoj smo nesreći. Razumijemo jedni druge, odbacujemo predrasude i ne bavimo se tuđim problemima. Puni smo govana, ali pošto su naša, preživjet ćemo i ovo – čim neko uvede malo šire cijevi.

Nakon svega toga slijedi jedno veliko ctrl+f. Ctrl+f nas vodi do osobe koju tražimo cijeli život. Ne samo na osnovu frizure i odjela koje, kako rado kažem, ne čini čovjeka, ali ostavlja dojam. Ctrl+f na osnovu uzburkanih sivih ćelija, impulsa koji kolaju iz mozga i tjeraju te da hodaš na sve četiri, kada je potrebno, ne garantuje da ćeš na osnovu ukucanih riječi u pojmovnik naći ono što tražiš. Svaka osoba ima svoj kvalitet, ali i kvantitet. Pitanje je samo na što si spreman.

Alt-home, već ukazuje na činjenicu da je kandidat položio ispite i vodite ga kući, prečicom.
Ako baš i nije po očekivanom, onda idu radikalne mjere. Pogotovo ako ste hirurg u podznaku. Ctrl+x pomaže da hirurški precizno odvojite maligne stanice sa ostatka zdravog tkiva. Slijedi vidanje gdje nemate sposobnost guštera da se regenerirate, ali svakako život ide dalje.

Čovjek se često zamisli nad ovim dugmićima. Ja posebno. Šta bi bilo kada bi u životu za sve postojao „šortkat“? Prekom preče, na okolo bliže! Da li bi mi bilo dosadno da se igram funkcijama koje diktira Ctrl+ na neko abecedno slovo i ostatkom magičnih dugmića obične tastature. Ctrl+I kad citiraš svoga oca, ctrl+b kad ne želiš da zaboraviš, alt+F4 kad želiš da izađeš i nikada se ne vratiš.

I ako postoji, onda bi bilo dobro tokom zime, da svi mi koji nismo pristalice iste, pritisnemo dugme hibernacije i odspavamo svoj zimski san.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s