Strahom protiv Grofa Krvosrkića


Kad pišeš, ne treba da strahuješ i da staneš na prvoj misli. Neka izađe taj vrag iz tebe!

Tako me je taj praiskonski strah djeteta asocirao na dane kada sam od bilo kojeg malog šuškanja cvilila kao izbezumljena životinja u mrkloj noći hororističnog carstva mog dječijeg kreveta. Cerim se kao na jeftinom vinu, dok gledam ovaj crtić i razumijem u potpunosti kad mi Nataša reče – Ja strahom protiv straha krenuh da se izborim s time! I tako, poslije dvadeset i kusur godina izroni mi kao smiješno sjećanje crtić s Duškom Dugouškom i Grofom Krvosrkićem.

Ko je još djecu odgajao uz vampire? Nas su odgajali u 7:15 da gledamo Duška i da povijene glave poslije zadnje reklame, bez dodatnog pitanja odlazimo u kupatilo i na počinak. Naravno, ovaj luckasti crtić je kotio različite traume u meni. Ona je bila pojačanija rukotvorinom moje sestre. Naime, sestra je od malena nešto prčkala, da ne pominjem prvo šminkanje gdje umjesto Esmeralde me je „načinila na“ Kvazimodoa ili dok me sa svojom još glupavijom drugaricom s profesionalnom britvom ošišala na skin frizuru. Najnovija kreacija moje maštovite sestre je bila gusarska lutka, punjena vatom, sa ogromnim spužvastim rukama. Da bi bilo još bolje, lutka je visila blizu moje glave, ne kao „lovac loših snova“, što praviše indijanci, prije kao medij za stvaranje noćnih mora.

Poslije nabrijanog Grofa Krvoskrića, uslijedilo bi cviljenje u pola noći i kao flash na sve to bi me dočekale spužvane ruke gusarske lutke, zbog kojih bih uranjala glavu duboko u jorgan i učila dove koje umijem i ne umijem. Ni kulhulvallahu me od milionitog puta nije spašavao od straha, mada mi je nena rekla da ona štiti od zla. Štiti li ona od Krvosrkića? Onako, na kraju molim Boga da doživim jutro, bez obzira što me čeka mrska školska svakodnevnica, samo da strah ode.

Strahom protiv dječijeg straha sam se uočila danas, gledajući na Fan Page – Crtani Film u 7:15 , crtać “Duško Dugouško – Nestašni duh”. Na momente mi je bilo jasno što sam priklonjena vječnoj tematici riječi abrakadabra, hokus-pokus, Transilvanija, vampiri koji nisu romantični, nego brutalni predatori, slobodi od 15 minuta, gdje si kralj televizora koji ukupno ima dva kanala TVSA1 i TVSA2 i tek ponekad kad stari stane na lim od balkona i ulovi na riblju antenu još neki kanal, prije vremena kablovske televizije.

Strahom, sad, bez ikakvog straha pišem, jer nema više crtića koji predstavljaju Duško Dugouško, Pera Djetlić, Mirko S. Kojotovski – Genijalčina, Petao Sofronije, Dača Patak i svi bolidi koji su se ujedinili da naprave naše djetinjstvo savršenim između dvije reklame. Sad više zabrinuto gledam i osluškujem ono što djeci danas plasiraju. Srce mi na momenat preskoči kad razgovaram s nećakinjom koja gleda Tim Burtonove crtiće i tješi mene rečenicom – Ne brini tetka, ja hrabrim svoje srce!

Vremenska centrifuga mi je izvukla osmjeh ustravljenog djeteta, džinovskih spužvastih ruku moje mornarske lutke, cviljenju nalik keruši iz Jesenjinove pjesme i gunđanju moje sestre koja je spavala iznad moje glave na etažnom krevetu našeg dječijeg raja. Bez obzira na strah, rezervirani termin u 7:15 nas je učinio da budemo bolji ljudi, barem se ja tješim!

A sada moja noćna mora…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s