Djetinjstvo je..


Kako kome, nekom rat, nekom brat. U svakom slučaju poći ću redom.

Djetinjstvo je nedeljni program: Dozvolite da se obratimo, Nedeljni zabavnik, Čik pogodi ko sam, Benji, Zax i dječak iz svemira, Znanje i imanje,telop TVSA, intermezzo, Bolji život, Dinastija.
Djetinjstvo je kad ti nije jasno u koju svrhu je snimljena Superbaka.

Djetinjstvo je horor-priča koju gledaš ( The Storyteller) i zahvaljuješ svim silama i Titi što nisi upišao fotelju.

Djetinjstvo je kad se moja mama i njena jaranica, a nama od milja zvana tetka Mara, se zatvore u kuhinju i prave kolače, razvučenih pak papira i plajvaza za ušima, isto da postavljaju tlocrt za hotel, a ne shemu za sitne kolačiće.

Djetinjstvo je kad mrziš špicu emisije „ Da te pitam“ ili jedva čekaš novi val muzike na „Velikom odmoru“.
Djetinjstvo je kad znaš da ćeš dobiti dva paketića. Jedno od tatinog radnog kolektiva, drugo s mamine grbače.

Djetinjstvo je Djed mraz – komunista, jer nosi crveno odjelo i smrdi na šljivu govnaru.

Djetinjstvo je kad glumiš Arabelu s maminim skupim prstenom, pokušavajući da izvršiš teleportacfiju u budućnost.

Djetinjstvo je Automan, The Knight Rider, David Bowie i prvo čitanje Dylan Doga.

Djetinjstvo je kad ti Satan Panonski nariče s kasete da mu je dupe nogometno igralište.

Djetinjstvo je kad skontaš da je Branko Kockica na heroinu, a ti na Led Zeppelinu, the Doorsima i razdeljku kapetana Mikija.

Djetinjstvo je kad mamina reforma evoluira u remek-djelo nalik Sikstinskoj kapeli i panj-torta ukrašena, skoro pa oživljenim pečurkama, mameći da ih pojedeš.

Djetinjstvo su sva sranja na kojima smo odrasli i pokušali da se skinemo milion puta, ali nikad se nismo dovoljno potrudili da se izliječimo.

Djetinjstvo je kad skontaš da je David Lynch bolestan um koji je stvorio Twin Peaks na koji si navučen.

Djetinjstvo je kad ukucavaš igrice 10 min s kasete na komp i čekaš da pokreneš glupavu raketu.

Djetinjstvo je Sony Walkman sa prepoznatljivim narandžastim spužvama.

Djetinjstvo je zbirka zadataka iz fizike, zagrebačko izdanje, plavih korica.

Djetinjstvo je išarana mušema s rock grupama, probušene uši za 5 rupica više, karirane košulje, martinke, razdeljak i prva kutija cigara. Onda više ništa nije djetinjstvo.

Ostalo je pepeo i dim.

Advertisements

4 thoughts on “Djetinjstvo je..

  1. Monarhija December 21, 2011 / 9:11 pm

    Respekt! Sve se uklapa osim Arabele, valjda jer sam “male”.

  2. paprika77 December 22, 2011 / 7:31 am

    Arabela je bila hit, bila sam i ja mala, ali smo obavezno prerađivali svaku epizodu…pozdrav!

  3. Cyber Bosanka December 22, 2011 / 8:26 am

    Lijepo… Baci me u razmišljanje na temu mog djetinjstva i još veće razmišljanje o tome zašto mi je teško pisati o tim stvarima. Imam neki osjećaj kao da bih otvorila pandorinu kutiju 😀

    • paprika77 December 25, 2011 / 8:52 pm

      Ja se možda ovako praznim i nastavim s onim što mi niko ne može ni ukrasti, a ni vratiti 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s