Praznična čestitka


Praznici…Ah, ta idila koju ja uopšte ne osjećam. Jedem, dok mi frižider ne počne ličiti na sajam bijele tehnike, kako bi to moja radna kolegica rekla.
Praznici su kao bijeli papir pisma, bez adresata, adrese i markice. Sumorni. Ne sjećam se više kome da pišem pisma, čestitku.

Nikada ljudi nisu bili više umreženi, a nikada manje „povezani“ i više usamljeni. Ja sam, da kucnem, zadovoljna životom. Mislim, i onim koji postoji mimo kompjutera i ljudi koji sve više žive u njemu, daju izjave njemu, čekaju mišljenja od njega, strepe od praćenosti, posjećenosti, statistika, loših vs. dobrih komentara, depresija, kompresija, digresija, impresija, klikova, dosegnutosti i sličnih termina koji su postali default.
Ne mogu da zamislim svoju majku da bleji pred kompjuterom i čita recepte i kucka s osmjehom dok chata na prozoru s nekom jaranicom. To je za nju neprirodno stanje, uz to, mrzi kompjuter i kucanje, jer za isto vrijeme može pročitati knjigu, skuhati ručak, odraditi smjenu u butiku i stići da s ocem podjeli neku seriju koja ide netom poslije dnevnika.
Danas, čekajući na red u pošti, ljubomorno sam posmatrala ženu s demetom pisama u ruci. Rumena od studeni dana i zadovoljna činjenicom da će ista naći svog adresata, zamišljeno je čekala u redu. Ja sam se sjetila našeg starog, sivog sandučića, iz kojeg smo, na kraju bez ključeva izvlačili poštu.
Razglednice i čestitke smo redali u jednu kutiju od bombonjere, a pisma smo čuvali u drugoj kutiji. Tad je valjda bilo fora da dobiješ razglednicu iz bilo kojeg kraja zemlje i da se osjećaš kao da si i sam bio tamo ili barem da se pohvališ da je neko tvoj tamo.

– Moja tetka iz Danske!
– Moja rodica iz Sarajeva!
– Mamina tetka iz Zagreba!
– Tatina sestra iz Osjeka!
– Rođak u vojsci, Niš. U potpisu: Humanista, gitarista,padobranac i motorista.
– Sestrin dobar drug iz Rijeke, uz pismo kaseta kompilacija Let 3 i Grč.

Danas pišem blog umjesto razglednice, pisma, novogodišnje čestitke. Adrese u mojoj glavi ne postoje, ako nisu sa „e“ prefiksom. Zamišljam da bi ovo bila razglednica napravljena od A4 formata grubog bloka, ručno napravljena i naslikana, krivudavim rukopisom nakićena. Vesela, u skladu s nadolazećim nadama u Novoj Godini.
Ona kaže:

– Dragi prijatelji,poznanici i ostali…

Mrzim praznike i bacaju me u depresiju, što vama ne želim. Ne mogu kao Papa da vas pozdravim na više od 3 strana jezika i 6 domaćih, a stranih, jer bi se moje želje i dobre namjere pretvorile u III. Svjetski rat.
Želim da vam Nova Godina bude plodonosna, da se više družite sa prijateljima s kojim radije chatate na virtualnim pendžerima, razmjenjujete sumorne smajlije i kucate se ikonicama krigli piva.
Da vam se djeca svečano upoznaju i postanu s vremenom najbolji prijatelji. Da vas dobro zdravlje uvijek prati, a ne pati. Da za velike i male svađe ne tražite u vremenu saveznika, nego sami u sebi. Da otputujete daleko, ako vam je tako srce poželjelo, a ne tag na fotografiji. Da kupite instant aparat ili uvučete film u neku Leicu, te se ograničite na 36 fotki.

Da više vremena provodite u prirodi. Da vašoj djeci budete uzor, kao što su to nama bili roditelji. Da ste zadovoljni svojim poslom i radnim kolegama, a plata će biti nagrada za toleranciju i posao koji, na kraju svečano volite.

Da više idete u kino, pozorište ili da se vratite hobiju koji volite. Da riješite probleme koji vas muče ili koje nerado krijete od drugih, jer vas je sramota. Da više uvažavate druge, time će i oni vas.

Želim vam/nam da se što manje bojimo i da što češće govorimo ono što nas brine, sputava, zatvara vrata pred drugima. Da se radujemo kad sretnemo jedni druge u mimohodu i tako ostanemo dugo pričajući, kao gosti u hodniku poslije interesantnog kućnog derneka.

Da smo sretni iz nama poznatih razloga.

Advertisements

4 thoughts on “Praznična čestitka

  1. malizmaj December 27, 2011 / 9:22 am

    Kao da si zavirila u moje misli!

    • paprika77 January 6, 2014 / 12:23 pm

      :), ko će znati, puno sreće od srca.

  2. Denisss December 30, 2013 / 8:52 am

    Na sugestiju mog “presidenta” da divno pišeš. otvorih ovaj blog, i šta reći, svaki dan pročitam po jedan text, i tako dođe red na ovaj, baš pred ove N.godišnje praznike..Samo ću reći jedno, svaki text ima jačinu i poruku, nastavi sa pisanjem, jer ovo je “ono nJešto”.. Sretnaaa novaaa 😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s