Čovjek iz sjene


Danas sam bila na promociji monografije Džeke Hodžića. Kao da sam se vratila u studentsko doba, bivajući okružena ljudima koje jedino mogu sresti u prostoru Collegiuma Artisticuma i nigdje više. Bijah uzbuđena kad vidjeh da se je veliki broj odazvao na promociju i čika Džeku koji je stajao u vratima između kafića i izložbenog prostora, kao da pehlivani između dva svijeta. Onog u koji je on sam udahnuo svoj život i onaj kojeg je dobio rođenjem.

Promociju je otvorio G.din Osmić Muharem meni lično omiljenim citatom iz Mešićeve knjige “Derviš i smrt”.

Derviš i smrt

Za razliku od prethodnih promocija, ovaj put je Amela bila uzbuđena, a ja ravnodušna, vjerujući da leće kamere, mikrofon, masa, bitni ljudi neće poremetiti njen zen, samouvjerenost, snagu da može biti moderator ocu koji je čitav život bio figura strahopoštovanja, prijatelj i intimno rečeno među njima „Zlobnica“.
Mene će neki prijatelji gađati paradajzom iz „publike“, jer bit će da glorifikujem prošlost, odrastanje i imanje autoriteta u životu. Čika Džeko je bio roditelj moje prijateljice i prva asocijacija na njegovu umjetnost je definitivno hodnik u stanu, gdje je stojala žena naslikana u formi šišarke, tako sam ja barem mislila s aspekta desetogodišnje djevojčice ( slika „Sjeme mladog bora“). Na momente sam se osjećala sramotno posmatrajući je i tražeći nanovo ljepotu koju vidim u njoj.

Pored toga, rolanje u njegovom ateljeu, spremanje i radoznalo pipkanje četkica, boja i crteža je bila mjesečna mantra uz koju sam odrasla s Amelom. S njima je umjetnost bila oslobađajuća religija.
O Amelinim kikicama mogu pričati rijetki ili barem oni koji se sjećaju bakra koji je zarobila u svojoj kosi,a koje je njen tata ovjekovječio.
Godine su prolazile, životi su nas spajali i razdvajali, noseći imena čika Džekinih slika. U ratu i poslije njega sam se osjećala kao „Ljudi iz sjene“, dobro, loše, u grču…

Onda je nastala bijela faza. Faza u kojoj se nismo sretali, jer su naši životi bili kao bijela hartija.
Do danas. Danas je sve počelo da se iscrtava pred mojim očima kao prije mnogo godina, sve je bilo toplo, porodično, iskreno i dobro. I bijah sretna što sam dio tog magičnog momenta.

A sada dirljivi klip na završetku promocije.

Promocija monografija Dzeke Hodzica

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s