Moj kofer


Stoji uz kućna vrata, kao pas, moj kofer.

Sanja o avionskim pistama, peronima,

tramvajima i gepeku moga auta.

Nekad se pitam gdje živim ja, a gdje on?

Moj kofer.

Prijatelj na kratkim i dugim putovanjima, prašnjav i ranjen.

U prolazu ga pakujem, nekad kao kavez

Za ljubimca, a nekada kao kutiju šibica.

Tuguje kad se ne krećemo i gleda me bijelim

cvjetovima, kao suznim očima.

Moj kofer.

Izviruje  iz kuta  sobe i šapuće mi priče,

tople, skrivene, upakovane u svilene kutije,

Uokvirene u tople kućne albume zapečaćene

Slanim prstima mora.

Strahuje od stajanja, priča različite

jezike, samuje na cesti.

Moj kofer i ja s njim.

Svađa se, teatralno zatvara i

Gužva moju odjeću!

Prijeti mi da neće više sa mnom.

Moj ishabani kofer na cvjetove.

Umornim točkovima kreće se kroz

različite dimenzije, iz ruke u ruku, kao

Kakva konkubina.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s