Priča o jeseni


Slika

Jesen je zamirisala slanim jodom uspomena i sladunjavom smolom crnogorice. Kroz drveće je pripitomila igrokaz, sjene plesa drevnih vila obučenih u dronjave toge. Difuzna sunčeva svjetlost ostavljala je zlatni prah na požutjelim listovima, koji su plesali u kovitlavom, vjetrovitom vrlogu.

–          Zaista je jesen magična, reče, šireći nozdrve kao da mu je zadnji uzdah na ovoj zemlji.
–          Vidiš onaj proplanak tamo, taman između ove četiri jele?

Ona sleže ramenima ravnodušno, na pola slušajući njegovu besjedu, živo prateći ples drevih vila i putanju trudnih oblaka. Namještajući svoju riđu kosu, dodiruje nisku škrtog granatnog lančića, kao da ga je nevješt juvelir nizao iz srca nara. Posebnim ritualom odlazi put mašte, dodirujući povremeno nisku i prateći okom krupne, crne oči vile. Isključuje okopnjelim snijegom okićenu glavu starca i preusmjerava priču na svoju stranu.

–          Djede, vidiš tamo, pokazujući kažiprstom ka borovoj šumi, gdje kraci sunca vode borbu sa granama modeliranim oštrim vjetrom, više nalik bonzai drveću.
–          Gdje, dedine oči?
–          Tamo, upire prstom.

Pogleda preko djevojačkog blijedog prsta, kao preko nišana. Pa još jednom, da bude siguran prije nego odgovori. Ovaj suhonjavi starac se i nije mogao pohvaliti pretjeranom maštom. Njegovo oko je dopiralo do snjenovite šume u kojoj ne bijaše ništa. Pomilova glavu zapaljenu ognjem mirisnih šuma i spusti nježan poljubac i reče:

–          Znaš, nisam ponio naočale, ali vjerujem da bi vidio isto što i ti vidiš.
–          Igraju, reče crvenokosa djevojka, njišući se lijevo i desno i povremeno okrećući oko svoje osi.
–          Ko igra, oči dedine?
–          Dedo, igraju vile, skoro da ne dodiruju prašnjavi ćilim šume. Haljine su im, doduše, pocjepane. Ali podjećaju me na grčke božice, s tim tananim figurama i crnom kosom poput oniksa.
–          Pričaj mi još, reče starac s vidnim strpljenjem.
–          Muzika, ah, muzika izvire kao bol iz njedara. Rukama nježno dodiruju strune nevidljive harfe, naginjući se, čas naprijed, čas nazad, kao umorni derviši.
–          Pa ako je tako, reče starac, najbolje je da sjednemo na ova dva panja, a ti mi ispričaj ostatak predstave!

Sjedoše jedno kraj drugog, držeći se za ruke, kao na predstavi. Grivu guste kose zagura pod starčevu ruku, savijajući se kao mladunče, gurajući blijedu ruku u vidno radom naboran dlan.

–          Sada ide najljepši dio. Muzika je magijom otvorila kore drveća iz kojeg su izašle i druge, skrivene vile, nehajno noseći lavore sa čistom odjećom. Zar ne osjetiš taj miris ambera?

Starac u čudu ostade. Zrakom prostruja sladak, sit i opor miris ambera i kao pred nečim božanstvenim, zatvorivši oči na tren, stvori si sliku ove jedinstvene predstave.

–          Svaka ja vila odabrala sebi drvo, grleći ga kao ljubavnika, kiteći ga svojim šarenim haljinama kao božićno drvce, krpama od smaragdno-zelene, preko jantara do jarko-narandžaste i boje teraktote. Zar ne shvataš zbog čega jesen ima tako divne boje, kad je to tako očigledno?

–          Zaista oči dedine,ono što vidiš je božiji dar, što nama ostalima nije dato da vidimo.

–          Gle, svjetlost nestaje, baš kao na pozornici. Koprena zastora se navlači. Muzika prestaje.

Ustavši sa panja, povuče hitro djeda za ruku i reče:

–          Miris ambera, joda i muzika nevidljivih struna harfe  utihnuše. Svaka je vila odabrala svoje drvo, uselivši se natrag u njega, zapečati sunčevom prašinom tajna vrata. Donijele su magiju jeseni i odnesavši svjetlucavu prašinu izdahnulog, novembarskog sunca. Molim te, odvedi me kući!

Bez riječi i dodatnog pitanja, starac krenu ka uskoj stazi, gdje je ostavio trošno auto. Riđokosa je šutila, a djed je posmatrao šarenu deku drveća koja je pratila pojedeni asfalt, na putu prema kući.

–          Doista, kada bolje razmislim, nikada nisam čuo ljepšu priču o jeseni.

Pomilovavši nisku granata, ugrijanog na toplom, novembarskom suncu, utonu u novu maštariju o jeseni.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s