Volim te tajko!


slika

Kad bose noge i ćelavu glavu, zamjeni sjeda kosa kao prvi snijeg i dobre cipele, a od gorkog ukusa djetinjstva ostanu samo dvije zaleđene suze u kraju oka.

Kad je tvoj dolazak na svijet  iscrtan odlaskom tvog starijeg brata, kroz metrima duboki snijeg, po babicu,  sa petrolejskom lampom.

Kad tvoje noge pamte padanje sa bratovog motora, a igranke i odlazak na fakultet nalikuju na njegova manja odjela koje si naslijedio.

Kad tvoj šeretski osmijeh zaplati brakom moje majke i rađanjem sestre i mene.

Kad prođem dvorištem zgrade, a svi jedva čekaju da te pozdrave sa – Dobar dan druže nastavniče!

Kad je rat i bolestan si, a opet nas sa svojom logoraškom figurom nasmijavaš.

Kad u snu plješćeš i govoriš – Tišina u zadnjim redovima!

Kad ti drugari putem do kuće izgube kupljenu kravu, gazeći hladnu rijeku i još uvijek se smijemo toj priči.

Kad se naljutiš, odeš iz sobe i onda se opet vratiš, kao da ništa nije bilo, a drama se i dalje nastavlja u tebi.

Kad odlažeš svoja odjela u ormar, jer malograđani su otkrili šta je dress code.

Kad za ono što želiš i onome kome želiš da pomogneš, ulažeš nadljudske napore i na kraju uspiješ u svojoj nakani.

Kad danima tuguješ, a onda post tuge prekineš iznenadnim smijehom.

Kad se zapleteš u svijet računara, a onda sve prekineš zbog odlaska na more.

Kad ti se ništa ne da, a tako mnogo ideja ima u tvojoj glavi.

Kad misliš da ne mislim na tebe, onda se strašno varaš.

Volim te, tajko!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s