Život je čulnovato čudo


slika

 

Život je stvarno čulnovato čudo i da išta u tako kompleksnoj definiciji nedostaje, možda bismo više uživali u onome što imamo i težili onome što nam istinski nedostaje.

Moja malenkost

Ako postoji definicija za miris, prva asocijacija mi je džul ili ruža penjačica u avliji maminih roditelja. Zažmirim i osjetim miris svježe nabranih latica ruže, dok čekaju da se sunovrate u vodu i limuntos velikih staklenih tegli, gdje će da se sparuše ispod celofana i pretvore u nježnu roze tečnost intenzivnog mirisa i okusa ili pak miris svježe limunade, dovoljno da čaša dodirne vrh nosa i da se usta doslovno skupe i ispune pljuvačkom od iščekivanja kiselkasto-slatkastog napitka. Kad pričam o vaniliji, zažmirim i vidim maminu kuhinju, sijaset kolača, gdje intenzivan i pun miris vanilije najavljuje dolazak Nove Godine. Lou Lou, miris hladnog Kopenhagena i teškog puberteta. Diorov Dune, miris drugarčijeg, zrelijeg, asocira me na predivna jutra sa sestrom u Toskani uz svježe pecivo i odličan macchiato. Miris karanfličića me vraća na ulice Innsbrucka i božično kuhano vino na štandovima starog grada, miris sivila i smoga me zatvaraju, to je miris Balkana, negdje između Zagreba i Sarajeva. Eau de Merveilles me asocira na putovanja, a ponajviše na Beograd, duge šetnje, kafe, jutra i zalasci sunca, žamor ljudi, tramvaja, automobila, neke drage ljude.

Miris smoga me podsjeća na jutro pred porod, pomješan sa strahom i anestezijom, dok je miris beba unikatav, anđeoski, nezamjenjiv.

Boje, tako intenzivno obuzimaju moje biće. Vještost prirode da oboji šarlamovski jabuku, snagom neizbrisivog sjećanja na jesensnjski kolorit šume između Tešnja i Teslića, dok se vozimo u tatinom narandžastom Škodilaku, te fantastični zalasci sunca, od romantično ružičasto-plavkasto zelenkastih, do vatrenih zalazaka sunca okupanih u moru, na vrhovima šumskog drveća, na obodima snijegom pokrivenih planina, na našim slikama od prije neki dan, na uflekanim siperima mog super dvojca nalik na Roršarhove mrlje, u nasilnoj simbiozi moje balkonske žardinjere, gdje si društvo prave ježići, čuvarkuća i turski karanfili.

Kad bi se sva ta čulnost mogla opisati, stala bi u definiciju meraka. A merak, merak je splet igara svih čula, kao što je za mene mamina „Panj torta“, mali zvrkovi pite tetke Aiše, bistra čorba sa dugim fidelinama tetke Mare, kadaif tetke Minke, kajmak pituljice tetke Zehre, tegle slatka od ruže, lubenice majke Džemile, tagarica dajdže Rifata, lovačke šnice dajdžince Zulfe, kunjanja između dva bajramska kolača i kafe, spavanja na šiltetima ispod borova, doručak kod Armina pred rafting, slatko pecivo i instant kafa pred balonarenje, danski slatki cimet pužići protiv tmurnog skandinavskog vremena, sve što vidjeh, namirisah, probah, prepoznah mu okus, miris, boje i stavih mu bedž dobrog, sve u čemu su moja čula uživala istinski, kao pad u ponor u vozu straha, ništa nebi bilo merak bez čulnosti istog.

Život, to je čulno putovanje, nekad ti ponudi gorku pilulu, a nekada srce od marcipana.

 

Advertisements

2 thoughts on “Život je čulnovato čudo

  1. Aleksa Blagojević June 27, 2014 / 3:03 pm

    Bravo! Prelijepa lepeza uspomena “ušuškana” u mekoću bogate i čiste duše.

    • paprika77 July 1, 2014 / 1:08 pm

      Hvala Vam Aleksa na komentaru.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s