Mahalski fudbal


Shadows of children playing soccer are seen on a wall at street in Benguela

Mir se sakrio u svilene zastore boje bijele kafe i zlatnih obruba spavaće sobe moje mame. Ležimo nas dvoje i naši klinci, svako po jedno zadužio da ga odvede ka zadnjoj stanici sna. Daleko od sarajevske buke tramvaja, razjurenih bajkera na zujalicama, što remete mir od semafora do semafora. Nas četvero u oazi zričaka i žamoru mahalskog fudbala novijih generacija. Povremeno milujući oznojenu glavicu kćerke i utonem u slatki san između dva gunđanja i plača.

 –        Van Persi, čuje se paživljo odabran sportski komentator mahalskog tima.

–        Van Persi, bio je to dupli pas, ali ljudi moji….

 Nasmijem se, jer u ovoj državi je rijedak taj osjećaj kad si sretan zbog nekog drugog i njihove sreće. Na momente im zavidim zbog lakoće igre, neiskvarenosti, težnje od malena ka nečemu ljepšem, zdravijem, nadobudnijem.

 –       Leo Messi, da li će on znati odgovoriti na ovu akciju holandskog igrača.

–        Deba, de matereti šuti, idemo iz početka i nemoj da izmišljaš ono što se nije desilo i popravi  tu ciglu, gol je veći, nego što treba da bude.

 Javio se, valjda, šef raje ili barem bi on htio to da bude. Uvijek se nađe neki glavonja da pokvari igru ili da nametne autoritet, kojeg ne uživa od drugara. Daleko od očiju slušatelja poput mene, teško da zaključim šta će da bude. Mogu da ih zamislim sto metara od mog prozora, na gornjim Tabacima se odigravala utakmica života. Povremeno mi se nametalo pitanje, da li je to samo dječija igra, preživljavanje utakmice od noć prije ili se baš sada formira dječija ličnost, ona koju ćete prigrliti za života.

 Mogu da ih zamislim u njihovim oznojenim dječijim dresovima naše reprezentacije, to bi bila djeca dobrostojećih roditelja i onih koji trče u običnim majicama i oznojenim potkošuljama radijatorkama, trudeći se da ih „odabrani“ povuku s klupe i ubace u igru. Postalo je žestoko između dva tima, đonovi patika su škripali pod žestinom igre, psovke su padale kao muhe, komentator je pokušavao da sakrije svoju subjektivnost, sudija je dobio batina i na kraju su roditelji izašli da intervenišu.

 Odjednom je nastala tišina. Igrači, sudija i komentator su nestali s mahale. Prepuštena sebi, tišini koju sam odjednom dobila nazad, uspavala sam se snivajući o rezultatima mahalskog fudbala.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s