Kako mislima utičemo na našu stvarnost


Prije nego okrivimo druge što nam ne ide u životu kako smo zamislili, mislim da je red da sebe skeniramo. Postoji toliko načina da upremo prstom u drugu osobu, a tako malo mehanizama i volje gdje bi to uradili kad se radi o nama.

BUHisI_CQAA_U6-

Ne ide me

U životu ne mogu da nabrojim koliko je bilo situacija gdje me prosto nije išlo. Razlog? Stav! Ne ide me, jer nemam talenta za to. Ako imam talenta, onda nemam energije. Ako imam talenat i energiju, onda nemam istrajnost. Ako sam istrajna u ideji da se vasiona urotila protiv mene, pored urođenog talenta, znanja, sposobnosti, prijateljstava, onda nešto nije u redu, ne sa vasionom, nego sa mnom. Ako imam osjećaj da se ništa nije promjenilo u prethodnih deset godina, onda nisam ni evoluirala, nego sam stala u vremenu. Ipak, istina je nešto drugačija. Sve se kreće, protiče, te stremi mijenjanju.

Promjena fokusa

Ako ne promjenimo fokus sa negativnog i ostanemo u istom okruženju koje priča UVIJEK ISTU PRIČU, nikada nećemo smoći hrabrosti da napravimo korak u nepoznato. Ljudi se nerado sjećaju devedesetih zbog rata. Ja ih se rado sjećam zbog promjene u sebi. Taj strašni stres, od preseljenja u drugu državu, novog okruženja, novog dijalekta, škole, strašno je uticalo na mene. Nisam htjela da se pomirim s činjenicom da je rat, da sam daleko od kuće i da to nije više raspust s kojeg ću se vratiti i ispričati prijateljima kako je bilo. Ova nasilna promjena je bila bolna, ali se je desila. Pošto sam vremenom shvatila da neću uspjeti u novoj okolini, ako ne počnem raditi na sebi i prihvatati nove izazove, koji mi se svakodnevno postavljaju, neću ni uspjeti. Vremenom sam dobila samopouzdanje, stvorila nove fokuse, stekla prijateljice za života i naučila mnogo toga, što sigurno ne bih, da se sudbina nije tako poigrala.

Promjena obrazaca razmišljanja

U skorije vrijeme sam primjetila da prihvatam izazove, koje uključuju i upoznavanje novih ljudi, obzirom da u sebi nosim malog introverta, koji je nepovjerljiv po pitanju stvaranja novih poznanstava. Toliko dana u godini ima, kada smo više negativni i mislimo da se ništa neće promjeniti na bolje, ali sama odluka da želimo da mijenjamo nešto u sebi po pitanju stvari koje nas smetaju, ukazuje na progres. Meni su prije par godina govorili da neću moći postati majka. I to nije jednostavno za čuti, ali prežvače se uz sendvič od vlastitih suza. Obzirom da sam borbena po prirodni, to nikako nije dolazilo u obzir. Vremenom sam našla prave doktore, slušala savjete, počela sa suprugom da idem u teretanu, dižući se u 05:30, kako bi sa njim naučila vježbe opterećenja, a i tjelovježbom, gubitkom kilograma, terapijom i pozitivnim stavom sam pobjedila ono što mi je doktor šarlatan izjavio. Danas imam blizance od 15. mjeseci koji me svaki dan napomenu da su svi snovi ostvarivi.

Želim novu stvarnost!

Znam, to može da zvuči šizofreno, ali ako ne želimo, ako ne sanjamo, da li živimo? Vrijeme dok sam bila na porodiljskom provela sam kao školarac, učeći o djeci. Ne vježbajući ono što pročitam, nego čitajući njihove signale i pokušavajući da ih shvatim. Kako su oni rasli, mijenjali su se obrasci spavanja, hranjenja i svijesti. Uz djecu naučite mnoge stvari koje ste potisnuli u životu, a to je, da ono što vam se čini da morate uraditi iste sekunde, i ne morate. Prioriteti se promjene, i to je dobro. Naučite zapravo da ste željni promjene i radeći na drugoj osobi, radite i na sebi. Imajući priliku da budem roditelj shvatila sam da će se promjeniti mnoge moje ustaljene navike. Nije bilo lako odreći se nekih stvari, ali s druge strane to vas potakne na razmišljanje o tome koliko ste spremni da se dajete. Da li ste po prirodi darežljivi, da li vam je razvijena empatija ili ste ego manijak, kojeg najmanje pomjeranje iz zone komfora izbacuje iz takta. Svaka promjena koja vas pomjeri iz naviknutog obrasca razmišljanja i ponašanja ukazuje na to da ste evoluirali. Kad razmislim šta sam u godini dana naučila, tačno mi dođe da čestitam sama sebi.

Bolje metabolički poremećaj, nego poremećaj ličnosti!

„Dobar dan, ja sam Erduana i imam metabolički poremećaj, tačnije inzulinsku rezistenciju“.

Prihvatanje da imam metabolički poremećaj je bio bolni izazov. Uvijek sebi postavljate logično pitanje – Što baš ja? I izmješaju se ti osjećaji, suze, bijes, razmišljanje o poremećaju, smirivanje i konačno, prihvatanje. Metabolički poremećaj je nešto na čemu se može raditi, s čim se živi i na čemu se nauče životne lekcije. Od septembra prošle godine ne jedem slatkiše, bijelo brašno, nikakav šećer, nikakve namirnice sa visokim glikemijskim indeksom i ne borim se više s kilogramima koji su mi naglo došli u jednoj godini. Ne osjećam nezadovoljstvo, imam dovoljno energije koja mi je potrebna,kako na poslu, tako i kad dođem kući, obzirom da u prosjeku spavam pet sati. Ne zanosim se i sklona sam da popravim ono što nije dobro u meni, pogotovo ako mi na to sredina ukazuje. Da sam drugačije prihvatila činjenicu o metaboličkom sindromu i nastavila sa starim sistemom ishrane, ne mogu sad da procjenim kakvu bi to štetu donijelo meni i mojoj sredini.

Vrijeme je za promjene

Priznajem, ja sam se promjenila. Imala sam vrijeme u kojem sam mogla sagledati sve stvari koje su se desile u prethodnoj godini i nisu sve bile negativne i iscrpljujuće. Neke negativne situacije su prouzrokovale pozitivne stvari, omogućile mi da upoznam sebe u drugom svijetlu, da steknem nova poznanstva, koja su počela da donose i predivne stvari. Možda nije nešto veliko, ali meni jeste inspirativno kad sebe uhvatim da maštam o par ideja svaki dan i one me čine sretnom. A onda se bojim da ih kažem naglas, kako se nebi urekle. I silno, silno želim da se ispune. I nije jednostavno, jer bih se vratila na početak ove priče, a to je, NE IDE ME. Želim da ovaj put, bez obzira na strah i iskorak u nepoznato budem pouzdana da se to ne mora desiti sutra, ni za mjesec, ali da razmišljanje o tome, rad na tome, ne gubljenje fokusa, hrabrost i na kraju delanje će me odvesti tamo gdje želim da budem.

p.s.

Danas se moja kćerkica Pinar uspjela opet sama vertikalizirati. Ova pričica što je prethodno uslijedila, nastala je kao inspiracija na borbu naše kćerkice da samostalno stoji, sutra nekad da samostalno šeta, razmišlja i bude dobra, iskrena i otvorena osobica.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s