Gospodin golub


Golub – Simbol životnog duha,duše,prelaza iz jednog stanja ili svijeta u drugi. Predstavlja duh svjetlosti,čednost,nevinost,blagost i mir. Simbolizuje ženstvenost i materinstvo.

golub

Od jučer razmišljam o bijelom golubu. I znaš, nije to baš tako običan golub, nego tagovan, pismonoša, bijelog pera, tek s vrhova osjenčen crnom bojom. Duge i elegantne šije, ne onaj tromi, uhranjeni, čaršijski, nego elegantan, sa posebnim držanjem! Da je insan, rekao bi da je iz dobre porodice.

Običnu svakodnevnu kuknjavu našeg sina blizanca na momenat je prekinuo jak udarac od prozor. Držeći ga u krilu i pokušavajući da ga utješim, sva mi se pažnja preselila na goluba koji je teškom mukom pokušao da se izbalansira, nakon jakog udarca od staklenu površinu balkonskih vrata. Možda bih i mirnije sve to ispratila, da majka nije na par minuta prije, u svom poznatom tonu konstatovala zabrinutim glasom – Nešto nije u redu!

U drugom djelu sekunde, perifernim vidom lovim goluba koji se bjesomučno bori da spasi život. Udar i Jak zvuk lepeta krila unijeli su blagi nemir u mene. Sve što je poredano s druge strane prozora, pada i golub ostaje na nogama.

  • Šta to bi?
  • Golub, udari od balkonska vrata, jedva se održa u letu. Kao da je krenuo u kuću, pa se je naglo predomislio.
  • Gdje je?
  • Tu, u ćošku prozora, ne mrda.

Izlazimo s djecom, majka, kao što su sve te naše majke starog kova, ide prva, hrabro, a ja tek kao poljski miš krijem se iza njenih leđa. Stojimo na balkonu u čudu i divimo se ovom označenom ljepotanu. Ja sa podignutim gardom, jer ko zna, možda me golub može ovako malu pojesti. Mama i Pinar u prvi redovima posmatraju gospodina goluba, koji, bez straha stoji pred nama. Tačno se vidi da je navikao na ljude.

  • Šta ćemo s njim?
  • Ne znam, nečiji je, da bar znamo čiji…
  • Ne možemo ga držati na prozoru.
  • Ne brini…

Nisam se ni snašla, a već moja majka raširi prste lijeve ruke i zgrabi goluba brzinom kobre i uhvativši ga između krila kao novorođenče pred kupanje. Ja sam već od silnog straha odskločila na drugi kraj balkona, kojeg ne znam da sakrijem,  gledajući kako jednostavnošću i nježnošću drži izgubljenu pticu i baca ka nebu da si traži sreću. Gospodin golub kao da nije želio da ode od nas, preleti samo do komšijskog krova, odakle je u čudu posmatrao naša balkonska vrata.

Ja, materinski, svakih malo patrolirah da ga „izvirim“ da vidim da li se snašao, a on kao izlivena statua, ni makac! Kao da je vrijeme stalo, i tako naredna dva sata. I treći…Stoji, ne pomjeravši se.

  • Čiji si? Kome si najbitniji i kome sad jako nedostaješ?

Gledamo se, on mene, ja njega. Odgovor stoji u zračnom integralu iscrtanom između nas. Vrijeme je da idemo na put. Gospodin golub lakoćom pomjerajući glavu, prati nas na izlasku iz dvorišta.

  • Zbogom budi, nađi put svojoj kući!

Na tridesetom kilometru od kuće tonem u lagani san koji mi pomaže da prebrodim krizu rastanka i umora.

  • Moram da pitam za goluba kad dođemo kući!
  • Pa pitaj majku kad dođemo kući, konstatova moj suprug,- nastavivši da neobavezno čavrlja o svemu.

Obično kada se vraćamo kući s puta, po nekom nepisanom pravilu, javljamo se roditeljima.

  • Kakav je bio put?
  • Dobar, sve čisto, valjda svijet nema para, pa nije bila ni gužva na cesti.
  • Šta je s golubom?
  • Odletio je!

Znaš, postoje stvari u životu koje su sićušne, ali nas natjeraju da razmišljamo ili namaštavamo. Ako mene pitaš, ono nije bio običan golub, jučer nije bio običan dan, a ja vjerujem da je njegovo skretanje sa kursa neki tajni, dobri znak. I ako to nije istina, onda pusti me da još par dana vjerujem da prema nama putuje neka dugo očekivana, dobra vijest, koja će definitivno promjeniti svakodnevnicu, na bolje, nadam se!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s