Karta u jednom smjeru


Danas je 24. april, za nekog je svanuo sasvim običan dan, nekome se dijete rodilo, nekome je možda umro neko drag, a ja sam samo neko ko je ostao prije dvije decenije bez doma. Potraga da budem ovo što sam sada – prvenstveno živa, te sreća da iznesem svakodnevne uloge koje na sebi nemaju etiketu skupog butika, nego običnosti i zahvalnosti da mogu i dalje da budem kćerka, sestra, drugarica,panker,supruga i majka, rezultatom su višedecenijskog putovanja.

101527869-72632706.530x298

Prije par godina sam u staroj sestrinoj kožnoj jakni pronašla kartu u jednom smijeru. Čudno je da obučeš jaknu koju si nosio sretnih devedesetih kao tinejdžer i prosto taj isti odjevni predmet više ne budi tu emociju, nema veze među vama, nema asocijacija na neki izlazak, druženje, koncert… Pogled na očuvanu kartu budi onaj gorak osjećaj, kada kreneš od kuće i kontaš da ćeš da se vratiš nekad, eventualno, kad se sve stiša i ptice odlete na jug. Raspust je te godine počeo ranije, a povratak kući se nikada nije desio.

Tog aprila je tata je stajao van autobusa i mahao nam je pobjedonosno, dok sam ja kroz prašnjav prozor gledala i razmišljala da je to kraj svijeta. Tada sam imala petnaest godina i nisam znala šta je mržnja, možda da su me pitali imena članova bendova poput Metallice, Nirvane ili Guns ‘n’ Rosesa, shvatili bi koju smo mi religiju ispovjedali. Za ove dvadeset i četiri godine mnogo sam naučila, mnogo sam se mijenjala, mnogo sam i zaboravljala i opraštala. Htjela sam da idem naprijed i da ne budem robom tegobnih devedesetih koje su se razljevale mržnjom kao naftna fleka po mapi bivše Juge. Naučila sam prvo da poštujem sebe, a to mi je bila ishodna tačka da podnosim sve nedaće koje su mi se postavljale putem. Uklapala sam se u različite sredine, često sam plakala i bila potištena, a onda sam to mukotrpnim radom i učenjem zamjenila dobrim ocjenama i dragim, novim prijateljicama. Prirodno mi je bilo da prihvatam  različitosti, jer sam u sredini punoj iste bila rođena i rasla. Nikad se nisam miješala sam bogatim i praznoglavim, i najljepše sam se osjećala u društvu sličnih sebi. Mijenjala sam sredine pokušavajući da izliječim srce bolno od rastanaka. Bilo ih je i previše, previše onih koji su otišli u potragu za sređenijim životom i onih koji su preminuli. Svuda sam tražila kutak i toplinu koja će postati dom.

Danas sjedim za kompjuterom, dok moj suprug trenira svoje kulinarske sposobnosti, a djeca spokojno spavaju u krevecima. Prije dvadeset i četiri godine oprostila sam se sa starim životom, na  mostu koji je nekada spajao, a sada razdvaja Brčko od Gunje. S težinom sam spoznala da mostovi nekada služe da razdvoje ljude od ljudi, laž od istine i  život od smrti. Svaka smrt rezultira novim životom. Sarajevo u kojem živim dvije decenije možda nije moja kuća, ali čini topli dom. Posebno u proljeće kada sve buja i kad struji hladan zrak preko Trebevića i Igmana, kad nemam dovoljno ruku da zagrlim toliko ljubavi koja živi i diše isti zrak našeg skromnog doma. Ja ne tražim puno, jer sam previše na ovom putovanju dobila. Kao derviš koji se u molitvi vrti, uzdižući ljubav na novu deredžu, tako izlažem ovu zastavu slobode i sreće na prozor našeg stana.

Svakodnevno smo putnici na liniji u jednom smjeru. Koliko god nam se čini život jednoličnim i ispraznim, niti jedan dan ne proživimo na isti način. Usudimo se na Nove Godine relativizirati značaj života kako bi podvukli crtu, zaključujući da smo uglavnom izgubili vrijeme i živce, a malo šta postigli. Ipak, postoje i datumi kada se sjetimo nekoga ili nečega i budemo zadovoljni sobom ili nečim. Zadovoljstvo za  sobom povlači i  zahvalnost. Na današnji dan, nakon dvadeset i četiri godine, ulazim u novi autobus, s kartom u novom smjeru. Na peronu niko ne stoji da maše, scena nije tužna, vrijeme je uvijek dobro za promjene.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s