Zbogom krasna dušo…


Sad spavaj dječače mirno,
negdje u hladu narova drveta,
baš kao u snu koji si već davno odsanjao,
između života i smrti,
listajući korice Alijeve knjige,
prenuvši, spreman da još jednom prigrliš svijet…

222286_7047348007_2401_n

Postoje ljudi koje poznaješ cijeli život i njihova smrt vas pomjeri, ali ne promjeni previše, ne zabrine, ne rasplače. Postoje poznanstva u životu, kratka, ali divna, koja vas promjene za cijeli život. Tako je bilo i sa čika Salihom. Baš kada mislite da vas nema šta specijalno iznenaditi i da će jedno novogodišnje putovanje na istok biti samo putovanje, desi vam se cijeli igrani film, sa elementima komedije. Prosto ne želite da spavate, želite da ste svo vrijeme budni, da hodate, kupujete, razgledate starine, pozirate u pustari, pušite nargilu i ispijate istočnjačke kafe i sok od mljevene metvice.

U tom svemu plijeni pažnju njegova pojava. Nisam sigurna šta je on mojoj Pepoj, stric, tetak, ali nikako otac, jer njegove cipele, farmerice, poluistrpana košulja, kapa, vjerujte, ne znate gdje prije da pogledate, govori o osebujnom čovjeku koji brine o svom izgledu.

…I dok pišem idu mi suze na oči i puštam da mi ručak zagori, a sad bi mi možda rek’o – Hajde Pepa, pa nisi Ana Ugarković, a kad smo već kod nje, Vijeko Kramer ima bolje recepte. Drži ste ti domaće kuhinje, a ja sam baš neki dan kupio finu teletinu i kupus, pa polako!

Postoje prijateljstva koja nastanu kraj turbeta slavnog Salahudina u dalekom i ranjenom Damasku i nekako, nisu spremna da umru, ona i dalje žive u duginim bojama suza.  I u njima on, plavooki kicoš, vitak, s jednom rukom u džepu, dok drugom maše i afektira kao da je italijan. I uvijek kad razmišljam o Damasku, vidim nas kraj zidina blizu pijace, kako zagledamo pačvorke kao seoske mlade, dok se oškoperno cjenkamo sa trgovcem kao pjetlovi pred borbu. Malo nam je dan da prepipamo svu srebrninu radnji, nježno poliran ahat sa Muhammedovim imenom, smaragde sa pričama prepredenih trgovaca, svilu marama i stolnjaka, malo su nam dva života da opasamo istok i zapad ovog kratkog poznanstva, suza radosnica, krugova dimova nargile u katoličkom kvartu grada, malo nam je grbljena po autobusima između dva smijanja, malo nam je bilo, ali opet dovoljno.

Onaj ko je poznavao čika Saliha sigurno će plakati za njim iz svojih ličnih razloga i uspomena koje su djelili. Za mene će uvijek biti prvenstveno otac moje Selme, Asje i Jaska. Lafčina, po svemu. Prijatelj mladih ljudi, zalutalih, u nevolji. Nasmijan. Ispred vremena, pravi stilski jarac. Ekstrovert. Vrijedan divljena i vrijedan poznavanja.

Do skorog viđenja, negdje na prašnjavom putu, između Damaska i Ammana.

Vaša Pepa

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s