Da li inzistirati na motoričkim obrascima kod bebe?

10850296_10152518188973008_7546598900041727853_n

Po struci, a i po svoj prilici, nisam doktor, ali jesam roditelj. Obzirom da sam u prethodnom blogu pisala o vježbama koje radimo sa našom kćerkicom, koja ima brata blizanca, vrlo agilnog i spretnog u vremenu i prostoru, fizioterapeutica nam je preporučila da, obzirom da nije preskočio niti jedan obrazac motornog razvoja bebe, mu kupimo cipelice za prohodavanje, koje će mu oblikovati stopalo.

Radnje koje su prethodile

Naš sin je bebac koji je usvojio sve logične obrasce odrastanja i na kraju samostalnog kretanja kroz prostor. Kako sam već pisala u prethodnom blogu, naš stan je prilagođen našim blizancima, tako da su skoro sav prostor prisvojili u prešutnom ratu bez ispaljenog metka. Od obrtanja s leđa na stomak, do samostalnog pridizanja stražnice, ka puzanju u rikverc i plaču usljed zbunjenosti, samo je jedan od obrazaca kroz koje je prošao naš sin.

Samostalno dizanje glavice, pa bočno sjedanje

Od četvrtog mjeseca su klinci na podu. Onako, mlitavog držanja, obzirom da je kćerkica imala 2200gr, a sin 2400gr, petominutni trening mene tvrdoglave majke je ličio na to, da su morali da leže na stomaku, preko zarolanih ručnika.

bolje držanje

Kćerka je spavala kao princeza preko ručnika, dok je sin vremenom počeo da duže drži glavicu iznad smotuljka. Vremenom je on pokazivao veći interes za samostalno držanje glavice, pasivno sjedenje, koje se vremenom pretvorilo u ljuljanje naprijed-nazad, da bi dohvatio igračku, koja stoji ispred njega.

Noćni plač

Još jedan od obrazaca  dnevnih aktivnosti, bočno dizanje se pretvorilo u klečanje, koje je vodilo ka puzanju. Bočno dizanje nam je bio alarm da spustimo madrace na krevetu na najnižu moguću tačku, da se dizanje u stojeći položaj uz ogradicu nebi pretvorilo i u slobodan pad. Sad zamislite kad tako jedna mala glavica od puzanja, ustajanja, uzimanja igračaka samostalno, prebacivanja istih iz jedne u drugu ruku, kretanja uz namještaj, prevladavanja velikih razdaljina kroz stan, misleći iz sobe u sobu, prebaci u svoju glavicu i plače neutješno po sat, do sat i pol. Odgovor je jednostavanpusti me na miru, sjedi kraj mene i čekaj da se umirim. Danas sam puno naučio! Vrijeme je da to zapečatim suzama.

Puzanje

Zašto pišem o prethodnim obrascima i vraćam se na puzanje. Ako već stručnu osobu pitate da li je puzanje bitno, dobit ćete potvrdan odgovor. Bitno je i bitno je da ga beba ne preskače. Puzanje samo po sebi bitno za jačanje kičme. Preduslov da dijete puže je njegovim samostalnim dizanjem na ručice, kao i dobrim držanjem glavice, kao kad radi ženski sklek.

DSC_0698

Vremenom se beba pridiže na koljena, ljulja naprijed-nazad i kreće u akciju. Mi smo se baš zabavili dok nam sin nije propuzao. Rikverc puzanje pod stolom ga je brinulo i dovodilo do suza, a onda spoznaja da može ići naprijed, ličila je na radost malog krokodila. Najveću radost mu predstavlja kad neko od nas puže s njim kroz stan, a ja mu skidam kapu, puzanje i nije neka zabava za naša koljena. Dok puže bebi se vježba čulo vida, a tako i kognitivne spoznaje, prema tome, ako je bebac u kući, na koljena i provedite ga kroz stan!

 

Stajanje i senzomotorna inteligencija

– Vidi mama ja stojim sam!

DSC_1036

Tako je izgledalo prije par sedmica dok je sin držao igračku, kojeg zovemo Zlaki, od milja, po našem drugu, ne shvatajući da on zapravo stoji i da mu je Zlaki jedini oslonac. Momenat spoznaje da se ne drži ni za šta drugo, do za uši igračke, izgledala je kao kad Kojot pada s litice, u ovom slučaju, u čučanj. Svakako na sinu primjećujemo razvoj senzomotorne inteligencije, a to se očitjue kroz kombinaciju pokreta i svjesnosti da kad se igramo taši-taši tanana, on lupka dlanovima, kad kažemo bravo, također, onda kroz vađenja igračaka iz kutije, ili vraćanja drvenih životinjica u kuću, te pri oblačenju i svlačenju, gdje se osjeti olakšanje.

Kupovina cipela

Da bi cijeli proces zaokružili „kako treba“, kupili smo mu Cicibanke. Ima tu sad nekih super brendova, ali mi smo puzi kupili cipele za puzanje i nemamo srca da ga po cijeli božiji dan držimo zarobljenim u cipelama koje, po stručnom savjetu, omogućavaju pravilan razvoj i posturu, bar na našim prostorima, dok čitajući strane blogove, stručnih osoba, također, možete pročitati da dijete što više treba da je boso i da samostalno razvije stopalo. Mi se trudimo da stojimo između dvije škole, nastojeći da ne uvrijedimo različite škole, a i da ne maltretiramo dječija stopala.

DSC_1021

Advertisements

Rast i razvoj blizanačkih beba

Ne postoje dvije bebe koje su potpuno iste.
Prva godina je najdinamičniji period u rastu i razvoju djeteta

DSC_0929

Prošlo je deset mjeseci od rođenja naših blizanaca, te smo kao roditelji još više umješani u igru s mališanima. Obzirom da naša kćerkica ima usporeniju motoriku od brata blizanca, to nas je zabrinulo, a onda i poguralo da je odvedemo fizijatru. Već sedam dana idemo na vježbice, gdje joj se kombiniraju dvije tehnike: Vojta i Bobath.

Djeca blizanci

Roditelji blizanaca se nikada neće požaliti da je odgajati dvoje teže od odgoja jednog djeteta. Sav taj trud i rad koji smo ulagali u prethodnih deset mjeseci vidljiv je na našoj djeci. Odgajamo dva različita svijeta u svakom smislu: dječaka i djevojčicu. Dok je dječak življi i otvoreniji za igru kod kuće, sasvim se drukčije ponaša kada smo vani. S djevojčicom je opet druga priča, gdje se pokazuje  kao individualac kod kuće, rola se sama, bori za igračke, a vani je uvijek nasmijana, kad god joj se stranci obrate.

Izgovaranje slogova i motorika

Ali da ne bih pretjerano odlutala od teme, vratit ću se na motorički napredak djece. Znate kad prvi put čujete slogove djeteta, kao: Da, da, la, la, ta, ta i slično – kažu pedijatri, a i naša fizijatrica, da je izgovaranje slogova praćeno i napretkom u motorici. Dok se naš sin, uz lagano pridržavanje uz namještaj, kreće kroz stan, prevladavajući pragove i glatke površine puzanjem, vraćanjem u dnevnu sobu, opet, pridržavajući se od neki dio pokućstva, deklamuje naredbodavno nešto na bebećem, dok mu ja kroz prijetnju govorim da ću mu nacrtati brkove kao u Adolfa i tako ga ovjekovječiti aparatom. Ne mari, pršće ustima prema meni u afektu i odlazi. Kod kćerkice je druga priča. Ona se zadovoljava ležanjem i rolanjem ka igračkama. Grguri pljuvačku u grlu, kriči kao ptica i povremeno složi neki slog, ali kažem, povremeno. Pravi krug oko stola, tako što se odguruje nogicama od namještaj, obrće na stomak, vraća na leđa i tako. Isto kao hodočasnik u obilasku Meke. Polako, ali sigurno, stiže tamo gdje želi da bude!

Nemoj da se brineš!

Kad vam kažu  prijatelji, koji već imaju djecu u vrtiću ili školi da se ne brinete, svakako tješi, ali ne pomaže vašem djetetu da iz ležećeg položaja pređe u sjedeći položaj. Meni je desetak prijateljica napisalo da se ne brinem, da su njihova djeca prošla kroz iste vježbice. Aha! Ipak ste i vi vodile djecu na treninge, niste ignorisale savjete pedijatara i naginjale se na priču: „ Ma pusti dijete, kad mu dođe, samo će!“ Mislim da se svi vodimo onim što nam stomak kaže, a to je da bi uradili sve za svoje dijete. I kad imate dvoje djece i primjetite da postoje razlike u razvoju, onda vam razum alarmira da ipak pokrenete sve što je u vašoj moći da aktivirate uspavanu ljepoticu.

Mr Vojta & Mr/Mrs Bobath

Kod gospon Vojte, dijete mora biti fiksirano u određenom položaju, uz pritisak tačno određenih akupresurnih tačaka, da bi mišić izvršio kontrakciju, tj. dovelo dijete u položaj gdje se grči, tj. nesvjesno izvodi određene radnje. Ovu sveobuhvatnu terapijsku metodu izvodio je Dr. Vaclav Vojta, gdje se „normalni“ motorički razvojni tokovi, kao : hvatanje, uspravljanje, hod, primarno ne uče i ne vježbaju. Terapija nastoji višestruko aktivirati mozak na „urođene, pohranjene uzorke kretanja“ i eksponirati ih kao koodrinirane pokrete  u trupu i ekstremitetima. Svakako, mi kao roditelji dobijamo obuku, gdje više puta dnevno vježbamo s kćerkicom. Bitna je frekventnost vježbanja, nikako zapuštanje i prepuštanje fizioterapeutu da bude jedina osoba zadužena za dobrobit vašeg djeteta.

Bobath terapija je razvijena od strane bračnog para, Karela, neurologa i psihijatra i Berthe Bobath, fizioterapeutkinje. Kako se ova vrsta terapije temelji na normalnom pokretu i normalnim obrascima pokretanja, roditelj koji ide na obuku s djetetom će primjetiti, gdje fizioterapeut, zagrijava vaše dijete i radi s njim, na izgled, vratolomne radnje: sjedenje, bacanje ruku ispred sebe, balansiranje na pilates lopti, valjanje „pite“ na ogromnom valjku i slično. Sve što se upamti na vježbama, kroz igru bi se trebalo ponoviti kod kuće. Iako su treninzi izuzetno naporni za bebu, što se ranije krene, to je bolje!

Didaktičke igračke i prostor za bebu

Plišani medo je tješitelj, jaran za odnijeti u krevet i zagrliti. Didatkička igračka je korak u novu dimenziju. Kupovina ili nasljeđivanje didaktičkih igračaka je definitivno najbolji ulog za dijete. Ne vjerujem, ako držim dijete u krilu i gledamo skupa televiziju ili se igramo na pametnom telefonu, tabletu i sl., da će sutra od njega biti Tesla ili novi Steve Jobs. Igrom i korištenjem „pametnih igračaka“ razvijamo pametnu i maštovitu djecu. Prvo, od ranijih dana, radimo na njihovoj sitnoj motorici, na izgovaranju slogova, igrajući se drvenim igračkama, gdje prepoznaju životinje, oblike i slično. Sin je ovladao sitnom motorikom u tančine, čačkajući prstićima detalje, hvatajući sitne perle, zalutali komad kruha, pipkajući udubljenja u igračkama, na zidu, ćilimu u slično. Jučer je bilo oduševljenje igračkom ( psić na guranje), koji je igračka koja potiče krupu motoriku, koja je predispozicija za kretanje kroz prostor, bavljenje određenim sportom i slično. Kćerkica još uvijek se opušteno, bebeći oduševljava svime, kroz ciku i smijeh. Svemu pruža ruke, sve joj je interesantno, ali prvo dok prođe kroz „carinu“ – usta. Ona se oduševljava senzoričkim igračkama: zvečke, igračke koje sviraju, kesice koje šušte u bebinim rukama ( naravno, dok je roditelj uz bebu).

Kutija za finu motoriku
Kutija za finu motoriku
Igračka za odgurivanje - krupna motorika
Igračka za odgurivanje – krupna motorika
DSC_0935
Senzoričke igračke

Svakako, da ne zaboravim, naš stan liči na veliku igraonicu. Mi nemamo ogradicu, kao neki roditelji, ali stan u kojem smo, ne zahtjeva ništa više, sem naše pažnje. Njima je prepušteno da istražuju do mile volje ( utičnice i ćoškovi su zaštićeni, a hemikalije su pospremljene).

Za sada, najbitnije nam je da naši klinci, kao  prijevremeno rođene bebe, sustižu svoje vršnjake u psihomotornom razvoju, nadajući se u budućnosti da će ovaj naš trud i briga od njih da pretvore kvalitetne individue sa osebujnim karakterom.