Izvinite drugarice, nisam izazvana majčinstvom!

Moje drugarice i poznanice ovih dana uživaju uz status super majki. Vrlo je jednostavno, iskopiraš ovaj status i staviš fotku, a nakon toga označiš drugarice koje misliš da su super majke.

roditeljstvo-500x320

Izazov majcinstva (ja sam to prihvatila )! Bila sam nominirana da objavim sliku koja me cini sretnom mamom. Oznacit cu mame za koje mislim da su fenomenalne majke i moraju (ako to zele:)) prihvatiti izazov objavljivanja svoje slike sretne mame. Sve vi, predivne mame znajte da bez obzira koliko smo umorne i koliko posla treba da uradimo, moramo odvojiti vrijeme za nasu djecicu. Znate vi vec o cemu ja pricam… Ako ste jedna od onih super mama kopirajte tekst i zalijepite ga na svoj zid sa slikom i oznacite druge mame! Ima jako puno divnih mama!

Ja ne mislim da sam super majka. Vrlo često kukam da sam umorna, s posla dođem prečesto neraspoložena, s malo koncetracije pratim napredak djece. Ne znam da li već počinjem da razmišljam o nečemu što me čeka sutra da radim ili o tome šta bih trebala da kuham. Na kraju mrzim i uzrečicu koju često vidim ili čujem “žena, majka, kraljica”. Bit će da sa mnom ništa nije okey.

Žena kad se porodi prvo je izazvana nečim što se zove novi život. Ako si majka po prvi puta, prvo ti treba pola godine da se uhodaš u ulogu da te neko zove majkom ( najčešće odlazak dokorici završava sa oslovljavanjem – Majka ), a ti se okrećeš po ordinaciji i tražiš tu neku majku. Također, dolazak iz bolnice sa djetetom/djecom je mnogo stresno. To vam je kao da ste ušli u tuđi stan. Treba vam par dana da se naviknete na goste. I ako vam je Bog dao da su vam djeca zdrava, onda je sve podnošljivo.

Ja da mogu, ovdje bih označila sve majke i očeve koje znam i ne znam lično, koji su svakodnevno izazvani preživljavanjem i borbom za dobrobit svoje obitelji, prvenstveno djece. Oni koji su uredno u hodnicima bolnice, čekajući  da dodju na red kod doktora, slušajući teške dijagnoze koje bivaju uspostavljene njihovoj djeci. Označila bih u ovoj kategoriji G.dju Gordanu koja piše perom srca svaki dan o svojoj Zari I tatu G.dina Hamdiju, koji s optimizmom svaki dan svoga sina Danisa diže na noge. Od njih se uči kako ogromna bol nema mjesta kada roditeljska borba nastupi u ring. Kako se djevojčica koja je ocjenjena apgarom nula vozi na biciklu i dječak kojem  je ustanovljen celebralni poremećaj kretanja, nakon što je na kratko pri rodjenju ostao bez kisika, diše na noge i odlazi u školu.

Vježba, upornost, suze, strah, besparica, pa opet upornost, rad, borba, kreativnost, to bi bile te male, ključne riječi koje opisuju “izazov”.

Ja mislim da su sve moje drugarice divne mame, bez iznimke da li ih ja voljela pretjerano ili ne. Njihovo djete je sjedilo pod njihovim srcem i raslo u stomaku, od zrna ka cvijetu. Sad svaka ima priliku da odgaja cvijet pod svojim svetonadzorima, sa puno ili malo svjetlosti, slobode, ulaganja ili odricanja.

Svaki dan smo izazvani nečim, a naljepši izazov je uspjeh djeteta – da propuzi, prohoda, propriča. Možda se to nekima čini sitnim, ali onima čija djeca to ni dan danas ne mogu sama da urade, to je cijeli svijet.

Mama Eda

Advertisements